Lana Bobić: Dalibor Matanić se nije pokajao, a ni pokazao spremnost preuzeti odgovornost

Ključno pitanje glasi je li se on uopće trebao dogoditi.

"Ne. Jasno ne. Ne znamo što se događa u vidu istrage i procesuiranja. U intervjuu se navodi da prijava nema, a moja saznanja su sasvim drugačija. Nije odgovara za svoja djela, nije pokazao preuzimanje odgovornosti i ako se intervju trebao dogoditi, nije napravljen po pravilima struke. Radi se o kršenju etičkog kodeksa novinarske struke", kazala je Bobić.

Intervju je predstavljen kao "potez čovjeka koji se želi pokajati za ono što je činio".

"Nisam intervju tako doživjela nego kao PR, vrlo loš, moram reći. Tu pokajanja nema, nema ni preuzimanja odgovornosti. Krenut ću od same Glorije i način kako se uokvirila priča. Ne spominje se seksualno nasilje nego pojmovi kao "neprimjereno ponašanje". Nasilje se mora adresirati kao takvo. Ako ga nazivamo neprimjerenim ponašanjem, relativiziramo to nasilje. Kroz cijeli intervju proteže se priča da to nije bio on nego ovisnost. Dakle, ne postoji preuzimanje odgovornosti. Danas zbilja znamo da ovisnost nije uzrok nasilja. Nije svaki ovisnik seksualni predator. Uzroci nasilja su moć i kontrola. Tako, da, smatram da prebacivati odgovornost za svoje svjesne odluke na drogu i alkohol jest ništa drugo nego nepreuzimanje odgovornosti. Čudi me da ga urednica Glorije nije opomenula i rekla da to nije uzrok nasilja. Da ne govorim dalje o sintagmama "ako samo nekoga povrijedio", a znamo za desetke, ako ne i stotine, žena koje su se javile i podijelila svoja iskustva. To nije "ako". Intervju je relativizirao nasilje i opravdao ga. Ono što me posebno brine jest retraumatizacija žena koje su proživjele seksualno nasilje."

"Devet krugova pakla"

Upravo žrtvama ovako nešto može biti najteži.

"Intervju je napad na sve žene koje su progovorile o tom nasilju i koje su se usudile progovoriti o zlostavljanju. Mnoge nisu. Znam da su neke žene ozbiljno retraumatizirane. Ne samo žrtve nego i njihove obitelji. Radi se o tome da kad pričate sa ženama koje su preživjele nasilje, nećkaju se oko prijave jer ih nakon nje čeka tzv. devet krugova pakla. Naime, one budu stigmatizirane i napadane. Strah tih žena bio je da se ništa neće dogoditi i da će on biti veliki rehabilitirani redatelj, a to se upravo događa. Živimo u društvu koje ne shvaća nasilje ozbiljno, opravdava ga i rehabilitira ga. S obzirom na broj žena, trebalo bi se na bazi obrasca prepoznati da nešto nije u redu, a ne da žene koje su preživjele nasilje dovodimo u veći rizik od samih počinitelja", ističe Bobić.

Imamo li u Hrvatskoj adekvatno procesuiranje seksualnih predatora?

"Ne možemo reći da nemamo i da se stvari nisu pomakle s mrtve točke, ali da su žene zaštićene - nisu. Ako je svaka druga žena na radnom mjestu, samo u redakcijama, doživjele nasilje, koliko ga onda ima? Jer, seksualno uznemiravanje je oblik seksualnog nasilja. Dok nema ozbiljnih sankcija za počinitelje, ne možemo naprijed."

Koliko ozbiljno institucije shvaćaju ovaj problem?

"I DORH je imao istragu, a i nije da ne postoji nijedna prijava. Ono što je problem za ozbiljan razgovor, neću reći da institucije ništa ne naprave jer nekad naprave, ali kako su stvari postavljene, žene koje su proživjele nasilje, ostaju nezaštićene. No, zbog svega, jasno je da sustav ne funkcionira kako bi trebao. Žrtva mora pokretati postupke i traju toliko dugo da žene nemaju psihičke snage to izdržati pa odustaju od njih, nakon čega ih se optužuje da su lagale o tome što im se dogodilo. Nažalost, ne postoji politička volja da se te probleme u sustavu riješi", zaključila je Lana Bobić.